|
|
  |
Balet Rex Ilusivii In Vitro / Suba u
nama je
Vizualizacija kompozitorskog i producentskog stvaralaštva
velikana nove muzike Mitra Subotića Sube,
bazirana na biografskoj priči,
iz koreografskog ugla Aleksandre Ketig
Subota 26. nov 05.
Dramska scena
Pozorišta Mladih u 18 časova.
Rezervacije: 021 521 826
Specialno za ovu priliku, poklon Gospodje Ruže Subotić i Agencije Atelier Gucunski:
POKLON CD-MUZIKA IZ BALETA
za posetioce predstave!
|
• Danas Novo!
• Dnevnik
• Gradjanski
•
THE CHALLENGE
•
Virtualnigrad
•
B92
•
Suba.isallineed.net
•
BITEF novosti
|
U spomen prijatelju
Balet "Rex Ilusivii", novosadskog Pozorišta mladih,
posvećen kompozitoru Mitru Subotiću Subi - Bitef teatar
Milica Zajcev
Danas - petak 17. decembar 2004.
Vizualizacija kompozitorskog i producentskog stvaralaštva našeg velikana
nove muzike zasnovna na njegovoj kratkoj i rezultatima plodnoj umetničkoj
biografiji, koju je izmaštala Aleksndra Ketig, balerina, pedagog i
koreograf, u svim svojim teatarskim komponentama čist je, samosvojan
i ljubavlju protkan čin. Jer, ovo poetsko kreografsko delo nazvano
po pseudonimu poznatog novosadskog kompozitora Mitra Subotića Sube,
koji je nesrećnim slučajem izgubio život u požaru u dalekom Sao Paolu
pre pet godina, nastalo kao koprodukcija Pozorišta mladih i Agencije
Atelje-Gucunski, omaž je prijatelju nimalo tužan, već nabijen pozitivnom
energijom koja zrači iz njegovih kompozicija. Odabravši odlične izvođače
Aleksandra Ketig, autor, kooreograf i režiser ovog plemenitog sećanja,
pokazala je da ovaj novosadski "dreamteam" zaslužuje posebnu
pažnju u našoj umetničkoj igri. Jer, svi su svoja igračka i glumačka
znanja primerno usaglasili sa glavnim odlikama umetničkog vizonarstva
Sube, koje je zaista u njima pulsiralo.
Ilustrujući veoma svežom u idejama plesnom postavkom neke od važnih
trenutaka Subotićeve biografije, Aleksandra Ketig je sa produhovljenošću
postavila ne samo sjajan, autorski duet Maje Stanković i Jovice Bogojeva,
već i niz igara zasnovanih na ritmovima njegove muzike u kojoj su
svi izvođači imali svoj kulminacioni trenutak: Slobodan Ninković je
glumački, ali i igrački vodio ovu plesnu biografiju, prepuštajući
baletski virtuozitet savremenog opredeljenja emotivnoj ličnosti Sube,
koju su sjajno dočarali već iskusni Stevan Sremac (Otac) i nova nada
novosadskog Baleta Jovica Bogojev. Pevačica Agota Vitkai Kučera (Majka)
i glumica Kristina Radenković (Prijateljica), uspešno su se uklopile
u igru nabijenu iskrenim emocijama, koju je temperamentno, vrtoglavo
brzo i strastveno vodio Saša Krga (Suba kreator), naročito u završnoj
sceni Brazilskog karnevala, koja dolazi, možda, neočekivano, ali celom
omažu daje optimistički duh: "Prijatelju, nećemo zaboraviti Tebe
i Tvoju muziku i još dugo ćemo je igrati".
http://www.danas.co.yu/20041217/kultura1.html#1
DNEVNIK, NOVI SAD, CETVRTAK, 4. NOVEMBAR 2004. GODINE Šta
je stvarnost za kralja iluzija...
„Rex Ilusivii In Vitro (Suba u nama)” autora, koreografa i reditelja
Aleksandre Sanje Ketig;
koprodukcija Pozorišta mladih i agencije „Atelje Gucunski”
Tačno pet godina nakon tragičnog požara u Sao Paolu kada je život
prerano izgubio jedan od najtalentovanijih ljudi koje je Novi Sad
ikada imao, u koprodukciji Pozorišta mladih i agencije “Atelje Gucunski”
u utorak je premijerno prikazan balet “ReXx Ilusivii In Vitro (Suba
u nama)” koreografa Aleksandre Sanje Ketig, u potpunosti posvećen
vizualizaciji kompozitorskog i producentskog stvaralaštva Mitra Subotića
(1961-1999), čoveka koji je bukvalno živeo i umro za muziku. Počele
su da se obistinjuju reči Vladimira Kopicla napisane te za Novi Sad
po mnogo čemu tužne 1999. da u prazninu umesto lika već stupa delo
kao ispunjenje jedne značajne umetničke avanture čiji će obrisi vremenom
samo da rastu, postaju jasniji i potpuniji...
U realizaciju biografije značajno dopunjene pričom Subine generacije,
Sanja Ketig krenula je od početka. Svetla se pale, zvezda je rođena,
a daemonizovana harmonika je već bila tu da ga prati do kraja života.
U neizbežno subjektivno problematičnom pristupu kreaciji baletski
stilizovanog omaža, Ketigova se opredeljuje za visoko koncentrisani
fokus na psihologiji glavnog junaka koji se u predstavi ispostavlja
kroz teoretski čuvenu “trouglastu” strukturu: Subu (Slobodan Ninković)
čine emocionalni Suba (Jovica Begojev) i kreativni Suba (Saša Krga),
njih u stopu prate odgovarajuće personifikacije ženskih principa:
Majka (Agota Vitkai-Kučera), LJubav (Maja Stanković) i Prijateljica
(Kristina Radenković), dok je stalno prisutan i (ne)vidljivi muški
stožer – Otac (Stevan Sremac). Hronološko pripovedačko opredeljenje
lako je za praćenje i dok Suba odrasta, kroz forme grupne i igre parova
dramaturški lepo se ispoljavaju, razvijaju i “divljaju” likovi čoveka,
zaljubljenika i “opsednutog arhitekte” – medijuma kosmičkih cvrkuta.
Na kraju, Suba se oprašta, nestaje u vatri, ali katarzičnom scenom
brazilskog karnevala samba novosadskog gringa pobeđuje smrt, i nastavlja
da živi iza maske telesnog, univerzalno, jer šta je stvarnost za kralja
iluzija...
Muzika (Mitar Subotić) je, naravno, pun pogodak. LJulja li ljulja!
Dramski momenat Subinih kompozicija (Uspavanka za Alisu, In the Mooncage...)
je dobro uočen i solidno ukomponovan sa njihovom emotivnom meditativnošću,
uz koje se neguje klasično nežan baletski pokret, i lucidnošću, koje
modernijom, otvorenijom i akrobatskom koreografijom prate kreativna
stanja glavnog junaka odlično tumačenog od strane Slobodana Ninkovića.
Na momente veoma efektno, uz evidentne uspone i padove u možda isuviše
fragmentiranom tempu scenske radnje. Zadovoljavajuća svetlosna rešenja
donekle kvari kontekstualno upitna scenografija, ali ono što u svakom
momentu izvlači stvar jeste ogromna atrakcija energije mladih snaga
iz kojih zaista isijava ljubav i posvećenost.
Iako o opaskama “dežurnih namćora” na račun proračunate sigurnosti
ovog izvođačkog poduhvata može da se raspravlja, ono što je teško
dovesti u pitanje jeste vrednost dužne sugrađanske pošte svetski priznatom
autoru, kao i činjenicu da Novi Sad vapi za novim umetničkim prostorima,
razvojem drugačijih produkcija koje će valjda jednom i da o(p)stanu
tu, gde se i rađaju. Uostalom, publika je žestoko htela još, i još!
I. Burić http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/04-11-2004/Strane/kultura.htm
|
Balet "Rex Ilusivii In Vitro – Suba u nama"
na sceni Pozorišta mladih
Zvuci koje smo nekad možda sanjali
Čini se da je ovo bio dobar repertoarski potez Pozorišta mladih, jer
je predstava koja govori o Subi izazvala, mora se priznati, nezapamćeno
interesovanje, i osim što su ulaznice već unapred bile rezervisane
za premijerno i dan ranije pretpremijerno izvođenje, Novosađani su
odmah počeli da kupuju ulaznice za prva reprizna izvođenja koja su
na repertoaru 13. i 14. novembra.
Na dan kad je kultni novosadski muzičar Mitar Subotić Suba pre pet
godina tragično nastradao u požaru, u utorak, 2. novembra, na Velikoj
sceni Pozorišta mladih premijerno je izveden balet posvećen njemu
Rex Ilusivii In Vitro – Suba u nama. Aleksandra – Sanja Ketig je autor,
koreograf i reditelj ovog neuobičajenog projekta za scenu Pozorišta
mladih (gde više decenija nije bilo baleta, tačnije, od kada se iz
zgrade iselilo Srpsko narodno pozorište), s tim da je projekat urađen
u koprodukciji Pozorišta mladih i agencije "Atelje Gucunski".
Po reakcijama Novosađana, čini se da je ovo bio dobar repertoarski
potez Pozorišta mladih, jer je predstava koja govori o Subi izazvala,
mora se priznati, nezapamćeno interesovanje, i osim što su ulaznice
već unapred bile rezervisane za premijerno i dan ranije pretpremijerno
izvođenje, Novosađani su odmah počeli da kupuju ulaznice za prva reprizna
izvođenja koja su na repertoaru 13. i 14. novembra.
– Posle gotovo četiri godine, od kada je ovaj tim koji vodi Pozorište
mladih počeo da radi, ovo je sigurno jedan od najozbiljnijih projekata
i vrlo značajnih za našu kuću. Po mom mišljenju, približili smo se
onome konceptu koji bi trebalo da prati programsku orjentaciju Pozorišta
mladih. Istovremeno, vrlo sam zadovoljan i srećan što sam naišao na
jednog takvog stvaraoca kao što je Sanja Ketig. Stalno pričamo o tome
šta se dešava u svetu i kako se to tamo radi, i onda se konačno ovde
pojavila Sanja Ketig koja tako radi. Rekla je ko je, šta radi, svoj
koncept projekta i nekoliko sjajnih ideja. Od početka smo znali da
neće biti lako realizovati projekat i sprovesti njegovu ideje, ali
učesnici su uložili ogroman trud i, eto, došli smo do kraja i prvih
susreta s publikom – priča direktor Pozorišta mladih Dragoljub Selaković.
Inače, baletska priča je bazirana na biografiji Mitra Subotića Sube,
ali gledano iz autorskog ugla Aleksandre – Sanje Ketig, čiji je Suba
bio prijatelj. "Posvetila sam ovu predstavu, pre svega, Subi
kao svom prijatelju. O predstavi sam počela da razmišljam još od momenta
kad sam čula da je Suba tragično preminuo. Znači, od tada je nosim
u sebi, a poslednjih godinu dana je posvećeno realizaciji predstave.
Na moju sreću, našla sam plodno tlo, ovde u Pozorištu mladih, da po
tom pitanju nešto uradimo i krenemo u nešto novo. Sredstva za ovaj
projekat odobrio nam je grad Novi Sad. S druge strane, projekat je
kompleksan jer predstava traje samo četrdeset pet minuta", kaže
o svom projektu Aleksandra – Sanja Ketig.
Ona je svoj projekat, naravno, postavila na muziku Mitra Subotića,
a u realizaciji joj je dosta pomogao i suprug Dragan Gucunski, koji
je koproducent i autor scenografije. Kostime je osmislila Jesenka
Radovanović, muzički saradnik je Slobodan Misailović, dok je ekipu
glumaca i igrača autorka izabrala putem audicije. Glavnu ulogu, lik
Sube, igra Slobodan Ninković, glumac Pozorišta mladih. "Bilo
je jako zabavno raditi na ovoj predstavi. U početku sam imao problem
zbog straha da se kao glumac snađem u baletskoj predstavi. Bojao sam
se reakcije baletskih igrača, jer je to njihov teren, ali, oni su
mi, zapravo, puno pomogli u radu", seća se Slobodan Ninković.
I dodaje:"Suba je za ova tri meseca, koliko smo radili na projektu,
postao deo nas i, jednostavno, prisvojili smo ga. Postao je naš. Inače,
ja ga lično nisam poznavao, i žao mi je zbog toga, ali, mislim da
je za moju ulogu u predstavi i bolje što ga nisam poznavao, jer bih
bio opterećen. Ovako, imao sam veću slobodu u stvaranju Subinog lika
kroz neko moje viđenje, ali, naravno, uz Sanjinu pomoć. Sve ono što
sam saznao o Subi jeste iz nekih novinskih članaka koje sam pročitao,
iz razgovora sa Sanjom Ketig, koja ga je poznavala, i iz jedne radio
emisije koja je bila posvećena Subi i u kojoj su razni ljudi govorili
o njemu, a gde sam dosta toga saznao. U svakom slučaju, ova predstva
je prilika da onima koji ne znaju Subinu muziku, ali i nekim novim
generacijama koji ne znaju za Subu, približimo njegovu muziku. Mislim
da je on za ono vreme kad je radio i stvarao bio daleko ispred svog
vremena, ali i da je to i dalje, sad kad nije s nama, dakle, ispred
je svog vremena. Muzika koja pokreće, koja je neobična, u to vreme
je bila eksperimentalna, a mislim da se i danas niko ne bavi ovakvom
vrstom muzike na ovakav način. U kakvim uslovima su radili, kakvu
su tehniku koristili, a kakvu su muziku dobili!".
Pored Ninkovića, u baletskoj predstavi Rex Ilusivii In Vitro – Suba
u nama angažovana su četiri baletska umetnika – Saša Krga, Jovica
Begojev, Maja Stanković i Stevan Sremac, operska umetnica Agota Vitkai-Kučera
i glumica Kristina Radenković. "Mitra Subotića nisam poznavala
lično, ali sam preslušala njegovu muziku. Ima užasno lepih kompozicija,
i drago mi je da će one i dalje živeti među nama", kaže Agota
Vitkai-Kučera, "a što se tiče rada na samoj predstavi, na audiciji
nisam bila sasvim sigurna da ću biti primljena jer bilo je tu i balerina
koje se profesionalno bave tim, tako da sam bila presretna kad je
Sanja nazvala i rekla da počinjemo da radimo. Bilo je božanstveno
raditi sa celom ekipom, vladala je toliko pozitivna atmosfera da ni
u jednom trenutku nije došlo do sukoba, što je danas veoma retko u
kreiranju predstava. Složili smo se da je rad na ovome za celu ekipu
bio kao neka rehabilitacija zbog te lepe atmosfera, a što se oseti
i u predstavi. Svakako da je za to zaslužan i način rada, jer smo
krenuli od zajedničkog druženja, još pre samog početka rada. Tako
smo, zapravo, počeli, jer je jako bitno za predstavu da se prvo upoznamo,
s obzirom da je to predstava grupe koja je uz pomoć svih nas i uspela".
Projekat Aleksandre – Sanje Ketig podržala je i Subina majka Ruža
Subotić, koja je danas nosilac autorskih prava kad je u pitanju Subina
muzika. "Od samog početka, kad su mi predložili ovu predstavu,
u meni je bila jedna velika borba kako da to podržim. Bila sam srećna
što se događa i dirnuta celim divnim lirskim pristupom, koji je, možda,
najbolja nagrada Subi za ono što je stvarao i kako nas je sve voleo.
I kroz ovu muziku su ga valjda svi zavoleli", reči su Ruže Subotić,
"zahvalna sam svima koji su učestvovali u projektu, što su u
tim zvucima koji su stvarani na Limanu, u Ulici Drage Spasić 3, u
Subinoj sobi, našli zadovoljstvo posle toliko vremena i nadahnuće
da rade s toliko entuzijazma, upravo onako kako su mladi tada radili.
Nikad nije bilo lako raditi, naročito u umetnosti. To je jedan od
Boga dat dar, ali i jedna strašna golgota. Uvek je muka pred belim
papirom, pred klavijaturom koja treba nešto da izazove, bilo provokaciju,
bilo izazov, doći do nekakvih ostvarenja posle velikih traganja. Ta
traganja su mog sina odvela, pre svega, na ulice našeg grada, pa je
tragao za pticama i za prirodom. Još, negde, 1986. godine, počeo je
taj projekat Ptice, i on je prošao po celom svetu. I uvek su se ljudi
radovali zvucima koje je zajedno sa svojim kolegama proizvodio i davao
nam, možda čak i nešto što smo nekad samo sanjali. Mislim da je mnogo
želeo da se njegove kompozicije izdaju ovde i nije prodao svoja autorka
prava na sve ono što je kasnije u svetu uradio". Na kraju, rekla
nam je i da joj je drago što je ova baletska predstava zaživela baš
na sceni Pozorišta mladih, gde je "igrom sudbine, dok je u ovoj
zgradi bio sportski dom, mali Suba nekad vežbao i trenirao prve korake
na gredi, a kasnije, kad je odrastao, tu je često dolazio da gleda
predstave".
S. Prodanović-Mesaroš
Foto: M. Mirić
Mitar Subotić Suba
Rođen je 1961. godine u Novom Sadu. Diplomirao je na novosadskoj Akademiji
umetnosti, na Odseku za kompoziciju i orekstraciju. Zanimanje za alterantivnu
muziku pokazao je još na fakultetu, a u Radio Beogradu je završio
kurs elektronske muzike kod saksofoniste Pola Pinjona. Tada je uradio
i svoje prve snimke, bazirane na sintisajzerima i elektronici. Uspešnu
muzičku karijeru započeo je početkom osadesetih godina pod pseudonimom
Reks Iluzivi. Komponovao je muziku za desetak pozorišnih projekata
u Novom Sadu i Subotici, muziku koja je često bila nagrađivana. Dobio
je UNESCO-vu nagradu za promociju kulture, a za samo nekoliko godine
karijere "stekao je reputaciju izvrsnog autora nove muzike i
producenta koji je kreirao zvuk najpoznatijih jugoslovenskih rok i
pop grupa". Nakon više povremenih boravaka u Parizu i Brazilu,
početkom devdesetih, seli se u brazilski grad Sao Paolo, gde nastavlja
međunarodnu karijeru autora i producenta, radeći sa mnogim svetski
priznatim muzičarima. Godine 1999, 2. novembra, poginuo je u Sao Paolu,
spašavajući iz požara svoju muziku.
|
| |
| |
Posebna zahvalnost na uloženom trudu, profesionalizmu i pre svega
mnogo ljubavi koje su u sve uneli i bez kojih ova predstava ne bi
mogla da se izvede:
Mama Ruži Subotić, svim učesnicima i saradnicima, Janji, Dežiki, Mišonji,
i svima iz naše generacije koji su na bilo koji način u svemu učestvovali,
Slobi Misailoviću, i momcima
sa radio Novog Sada, Eržebet Glušici, Vladi, Mikiju, modiskinjama
iz SNP-a, Lazinu, Selaku i svima sa kojima sam bila u kontaktu i razgovarala
u vezi ove predstave.
Sa poštovanjem i ljubavlju Aleksandra Ketig
Pokrovitelj: Izvršni odbor skupštine grada Novog Sada.
© coproduction Atelier-Gucunski & Pozorište mladih |
|
 |
|
 |
|
|